| Aktuelnosti I Noć muzeja u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini |
|
Noć muzeja u Muzeju naivne i marginalne umetnosti, Jagodina
15. maj 2010, 18 – 02 h
|
|
 Matija Staničić, U DVORIŠTU, b.g.
|
NEKI DRUGI SVET, izložba slika u Muzeju naivne i marginalne umetnosti, Jagodina.
Izložba slika Matije Staničić iz kolekcije Oto Bihalji Merina. Umetnica Matija Staničić rođena je 1926. godine u Dalmaciji (Baške Vode). Radila je kao domaćica, najpre u kući Ive Andrića, a zatim kod porodice Bihalji. Predano je slikala i crtala čudnovate prostodušne i fascinantne likove i to kada nije bilo nikoga u njenoj blizini. Slikala je i crtala na kartonu, papiru, platnu za vreće, staroj posteljini. Zastupljena je u Enciklopediji naivne umetnosti sveta (1984, izdanje Jugoslovenske revije). O njoj je pisao Oto Bihalji Merin. Više...
|
| |
|

Pal Homonai, KRAĐA JABUKA, 1968.)
|
PAL HOMONAI, izložba slika u Narodnom muzeju, Kruševac u organizaciji Muzeja naivne i marginalne umetnosti.
Pal Homonai, najstariji domaći živi naivni slikar, u nizu najznačajnijih naivnih umetnika koji bogatstvo sadržaja nalaze u zavičajnim predelima, svakodnevnom životu i običajima, izdvaja se snažnom umetničkom individualnošću, dubokim sintetizovanim doživljajem prirode i snagom rafinirane stilizacije. Četiri decenije stvaran, bogat stvaralački opus ovog autora biće predstavljen kroz izbor najznačajnijih slika iz zbirke Muzeja naivne i marginalne umetnosti.
|
|
MATIJA
Usamljenom, tajanstvenom i sasvim drugačijom učinile su je životne okolnosti. Napuštanje roditeljskog doma, već vrlo rano pod nepoznatim okolnostima i dolazak u jednu manje pitomu, urbanu, bučnu sredinu, svakako da je uticalo i ostavilo vidljivog traga u Matijinoj duši. Daleko od svojiih, od poezije u njihovom autentičnom govoru, od mirisa Mediterana, sada u novom svetu gde zvuci automobila i škripa gradskog prevoza zaglušuju pesmu ptica živela je svoj novi život Matija, tajanstvena, skromna, čudna, škrta na rečima. U enterijeru njene duše istovremeno, bilo je jako živo i uzbudljivo.
Ta riznica nerodjenih slika iz detinjstva, upamćenih, urezanih poput ožiljaka, stvarala se podsvesno iz težnje za rehabilitovanjem pravog poretka vrlina jednog patrijarhalnog sveta iz kojeg potiče. Doživljaj iz detinjstva postaće jedan od glavnih pokretačkih motiva Matije : cvetanje nara i mandarina, slikovita riblja pijaca, usamljeni muški likovi sa dugim bradama, kao sećanje na oca , ili niska dece na leđima natovarenog brdskog magareta, koje ispraća jednostavno obučena, idealizovana ženska prilika – majka Ana i Matija sa bratom i sestrama. Ovi radovi poseduju izuzetnu umetničku individualnost, naročito u pogledu kompozicije, svedenog kolorita a time i jedinstvene atmofere i sugestivnosti likovnog izraza.
Prilikom boravka u kući Ive Andrića, Matija je kao kućna pomoćnica*, bila u prilici da bude često u okruženju viđenih književnika, umetnika sa otmenim damama, koje su bile simbol veselog, urbanog sveta, punog boja, novih talasa u modi, svakodnevnom životu uopšte. Ivo i Vera, ostaće dugo u njenom sećanju, kao i čitava ta galerija likova, prijatelja, saradnika, taj čarobni inventar pun nove životne energije, koja je dala novu snagu i novi motiv Matiji. Najveći broj dela u njenom opusu bez datuma i naziva, biće inspirisan upravo ovim momentima iz svakodnevice Andrića, od kojih će ona, kao izuzetno kvalitetan nagonski neoprimitivista sačiniti poptuno nove događaje i mistične susrete, znane ponekad samo njenoj mašti.
Proslikala je u kući Lize i Ota Bihalji – Merina.* U stavaralačkoj atmosferi, toplini doma koju naročito čine umetnička dela, najrazličitijih likovnih senzibiliteta, uz police pune knjiga, koje su pokrivale hladne, bele zidove od poda do plafona, Matija je bila spremna. Bio je to susret sa samom sobom.
Bez ikakvog likovnog obrazovanja, bez poznavanja likovnog zanata, apsolutno samorodno stvoren je Matijin – meta jezik. Taj nagon ka samospoznaji, kao vid samoterapije preko nesvesno datih metafora, izraženih evazijom oblika i boja, nije retkost kod umetnika outsidera, štaviše, neminovnost je, jer je ponekad jedini način ikakve komunikacije. Odatle i ta njena hrabrost likovnog izražavanja, neobazrivost na neznanje, bez ikakve cenzure, iskrenost i detinjastost u vizijama. Pored reminiscenci na detinjstvo, Matija slika i svoju neposrednu prošlost, pa i sadašnjost. To se najbolje može primetiti na njenim delima u kojima su vidljive insignije modernog, urbanog života – likovi moderno obučenih, našminkanih žena – građanki, maštovitih frizura, vedrih likova u haljinama živih boja, tufnastih i prugastih tkanina, viđenih u tadašnjim modnim žurnalima.
Opus Matije Staničić predstavlja takođe sve vitalne vrednosti prave naivne umetnosti, ne medijski forsirane folklorističke, suvenirske i kičeraste, nego baš nagonski neoprimitivne, kako je opisuju istoričari umetnosti a ne novinari, kakva je delom u opusu naših najvećih klasika: Save Sekulića, Ilije Bosilj Bašičevića, Bogosava Živkovića itd.
Dakle, strogi prednji plan, vizionarsko slikarstvo, aperspektivnost, sirovi kolorit, koji odaje row vision, narativnost, preplet sadržaja realnog života i sna o životu, sklonost automatizmu u linearnoj nervaturi, osnovne su karakteristike dela vrhunskih umetnika naivne i marginalne umetnosti.
Taj, takođe umereni, lirski, ženski art brut u njenim delima odaje svu njenu krhkost, hipersenzitivnost, odaje sasvim originalnu, likovnu invenciju, koja će od trenutka izlaganja njenih dela, koja nikada nisu ugledala ni jedan izložbeni prostor, postati nezaobilazni deo u kontinuitetu razvoja naivne i marginalne umetnosti, ne samo naših prostora - lepote i istinske estetske vrednosti Matijinih originalanih likovnih ostvarenja postaće vrlo brzo poznate galerijama i muzejima širom sveta.
Ovoga puta ponosni smo što upravo naš muzej, kao riznica naivne i marginalne umetnosti u svetskim okvirima – ima tu čast da otkrije javnosti i na dostojan način promoviše dela ove vrhunske umetnice.
Nina Krstić
Ugovor o radu u kući Ive Andrića potiče od 01.01.1974. godine, a zaključen je nakon smrti Ive Andrića 31.03.1975.
Ugovor o radu u kući Lize i Ota Bihalji – Merin je sklopljen u Beogradu, 01.04.1975. godine, a zaključen 30.11.1977.
|
ENGLISH VERSION
MATIJA – A PRESERVED SECRET
Living conditions made her lonely, mysterious and quite different. Early abandonment of her parents’ home under unknown circumstances and arrival in a less tame, urban and noisy environment must have influenced Matija, leaving visible traces in her soul. Faraway from her family, from the poetics of authentic speech and scents of the Mediterranean, Matija, mysterious, quiet, peculiar and chary of words, lived her new life in the world where the sound of cars and creaks of public transportation deafened the bird songs. At the same time, the interior of her soul was vivid and very breathtaking. That treasury of still unborn images of childhood, memorized, incised as if scars, subconsciously emerged out of her aspirations towards the recovery of proper order of virtues from the patriarchal world of her origins. Matija’s experiences in childhood would become her most inspiring motifs: pomegranates and tangerines in blossom, a picturesque fish-market, lonely male figures with long beards - the memory of her father, or a string of children on a loaded mountain donkey’s back sent off by a decent, idealized female figure, traditionally dressed – mother Ana and Matija with sisters and brothers. These works are characterized by a pronounced artistic individuality, especially regarding composition and reduced colouring, hence specific atmosphere and suggestiveness of pictorial expression.
During her stay at Ivo Andrić’s house as a housemaid*, she often had a chance to be in the company of respectable writers, artists and noble ladies who were the symbol of jovial urban world, colourful, with new wave in fashion and everyday life. She would remember Ivo and his partner Vera for a long time, as well as the whole gallery of people, friends and colleges, the charming inventory of vital energy that endowed Matija with additional strength and new motifs. Most of her works although untitled and undated, were inspired with the moments of daily routine at Andrić’s; hence, being an outstanding neoprimitivist, she would employ them creating new events and mystical encounters, known only to her fancy.
She began to paint at Lisa and Oto Bihalji - Merin’s house*. In the creative atmosphere of a warm home full artistic works with the most various pictorial sensibilities, shelves overloaded with books from top to bottom, Matija was ready. It was an encounter with own self. Without any artistic education or knowledge of artistic skill, Matija’s meta-language was spontaneously born. That self-knowledge as a form of self- therapy through unconsciously produced metaphors expressed with evasion of shapes and colours is not rare with outsider artists; furthermore, it is the inevitability, the only way of communication, hence the carelessness about ignorance, courageous artistic expression, uncensored and genuine, with childish visions. In addition to her reminiscences of childhood, Matija painted her immediate past, even presence. It could best be seen in visible insignia of modern, urban life – the portraits of fashionably dressed women with make-ups, fanciful hair-styles, serene images in bright robes, polka dotted or striped like in fashion magazines of the time.
Matija Staničić’s oeuvre demonstrates all vital values of truly naïve art, not folklore, souvenir-like and trashy as imposed by media, but instinctive and neoprimitivist as described by art historians, not journalists, which is partly seen in the oeuvre of our greatest classics: Save Sekulić, Ilija Bosilj Bašičević, Bogosava Živković etc. Consequently, a strict foreground, visionary paining, lack of perspective, raw colouring revealing raw vision, narration, intertwine of realistic and dream-like contents and tendency towards automatism and linear nervature are fundamental characteristics of works done by most prominent naive and marginal artists.
From the moment of display, the works of this modest, lyrical, female art brut artist, although never exhibited before, will reveal her fragility, hypersensitivity, quite original and fresh artistic invention that is to be an unavoidable part in the continuity of naive and marginal art, not only in this region. The beauty and truly esthetic value of Matija’s original artistic realizations will soon become well-known to the galleries and museums worldwide.
We are now proud that our museum as the reservoir of naïve and marginal art within global frame has the honour to unveil to the public and promote in a dignified way the works of this superb artist.
Nina Krstić
Contract on labour at Ivo Andrić’s house was signed on 1 January 1974 and terminated after his death on 31 March 1975
Contract on labour at Lisa and Oto Bihalji – Merin’s house was signed on 1 April 1975
|
|