Tišina... Mir... Pejzaž je bez ljudi. Traje letnji dan sa svojom žarkom paletom. Trska se lagano povija i šušti. Mirni tok reke otklanja svaku suvišnu misao. Uzimam četkicu i gledam u belinu platna. Iznad mene nebo i mali rasplinuti oblaci. Posmatram najfinije valerske prelaze zelenih i plavih, crvenih i ružičastih tonova. Čudesno preplitanje travki stvara beskonačnu liniju koja se uvija, zaranja, gubi, lomi i ponovo izvire na neočekivanom mestu. Čujem kako svaka biljka diše, pomera se. Taj poverljivi šapat lagano ulazi u moje uho i razliva se po meni. Intimnost. Leto. Nada. Pregršt čestica - utisaka skuplja se i stvara formu. Slika - pesma! Svetlucavi treptaji vode obasjavaju srce i otkrivaju prisustvo Tvorca. Ljubav. Obojene mrlje se mešaju u oku, titraju, igraju se, preklapaju i prave neponovljive slike. Kaleidoskop. Ruka se sama pokrece i ostavlja obojeni trag...
Gordana Rakulj